E-MINDFUL glossary #3: Izbjeglica, Progon, Princip zabrane protjerivanja

Kako se projekat odvija, objavit ćemo nekoliko termina u svakom broju kako bi vam ovaj pojmovnik mogao pomoći da se orijentirate na projektne aktivnosti i rezultate. Rječnik neće slijediti abecedni red, već konceptualni, grupirajući pojmove oko ključnih tema o kojima se raspravlja. U ovom broju ćemo istražiti definicije izbjeglica, tražilaca azila i raseljenih osoba.

Izbjeglica

Prema Ženevskoj konvenciji o statusu izbjeglica iz 1951. godine, izbjeglica je definirana kao “svako lice koje, kao rezultat događaja koji su se dogodili prije 1. januara 1951. godine i zbog osnovanog straha od progona zbog rase, vjere, nacionalnosti, pripadnosti određenoj društvenoj grupi ili političkog mišljenja, se nalazi izvan zemlje svog državljanstva i nije u mogućnosti ili zbog takvog straha ne želi da se koristi zaštitom te zemlje”.

Dodatni protokol je 1967. godine dao Konvenciji iz 1951. univerzalnu pokrivenost, uklanjanjem geografskih i vremenskih ograničenja, jer je Konvencija prvobitno bila primjenjiva samo na Evropljane koji su bježali od događaja koji su se dogodili tokom Drugog svjetskog rata. Sa 149 država članica ili Konvencije ili Protokola ili oboje, međunarodne obaveze u vezi sa priznavanjem izbjeglica uživaju široku političku podršku. Kako bi se na odgovarajući način prenijele obaveze u nacionalnim zakonima, države potpisnice se ohrabruju da sarađuju s Visokim komesarom Ujedinjenih naroda za izbjeglice (UNHCR), koji je „čuvar” Konvencije iz 1951. i njenog Protokola iz 1967.

Osobe kojima je dato odobrenje da borave u zemlji domaćinu kao izbjeglice uživaju puna socijalna, ekonomska i kulturna prava, dozvoljeno im je da se bave plaćenim ili volonterskim poslovima, upišu se u školu i druge obrazovne institucije kao što su stručne obuke, dobiju socijalne i zdravstvene usluge, uključujući stanovanje.

Progon

Progon se smatra “Prijetnjom po život ili slobodu zbog rase, vjere, nacionalnosti, političkog mišljenja ili pripadnosti određenoj društvenoj grupi“. Progon uključuje kršenje ljudskih prava ili drugu ozbiljnu štetu koja se često, ali ne uvijek, vrši na sistematski ili ponavljajući način. Diskriminacija ne znaci uvijek progon, iako to može postati ako utječe na temeljno pravo dotične osobe ili ako učinak nekoliko diskriminatornih mjera kumulativno uzrokuje ozbiljnu štetu.

Princip zabrane protjerivanja (non-refoulement principle)

Načelo zabrane protjerivanja u čl. 33. Konvencije o izbjeglicama iz 1951. propisuje: “Nijedna država ugovornica neće protjerati ili vratiti („refouler“) izbjeglicu na bilo koji način na granice teritorija na kojima bi njegov/njen život ili sloboda bili ugroženi zbog njegove/njene rase, vjere, nacionalnosti, pripadnost određenoj društvenoj grupi ili političko mišljenje”. Prema ovom principu, države ne mogu slati nazad ​​migrante koji prelaze njihove granice kršeći nacionalne norme i odredbe. Razlog za ovo ograničenje prerogativa države da odbije ulazak onima koji ne poseduju uslove za ulazak propisane nacionalnim zakonima, leži u činjenici da će se pojedincima dati mogućnost da dokažu razloge zbog kojih su bili primorani da napuste svoje zemlje porijekla i ne mogu se vratiti.

Azil

Prema čl. 14 Deklaracije o ljudskim pravima iz 1948. godine u kojoj se navodi da: “Svako ima pravo da traži i uživa u drugim zemljama azil od progona”, države bi trebale ponuditi azil definisan kao “Oblik zaštite koji daje država na svojoj teritoriji, odobren licu koje nije u mogućnosti da traži zaštitu u svojoj zemlji državljanstva i/ili prebivališta zbog straha od progona zbog rase, vjere, nacionalnosti, pripadnosti određenoj društvenoj grupi ili političkog mišljenja”.

Tražilac azila

Tražilac azila se definiše kao “Osoba koja traži sigurnost od progona ili ozbiljne povrede u zemlji koja nije njegova ili njena i čeka odluku o zahtjevu za status izbjeglice prema relevantnim međunarodnim i nacionalnim instrumentima.” Neće svaki tražitelj azila u konačnici biti priznat kao izbjeglica, ali svaka izbjeglica je u početku tražilac azila.

U nekim zemljama, dok se ne procijeni njihov zahtjev za azil, tražiocima azila se odobrava privremena boravišna i radna dozvola koja omogućava tražiocima azila da se uključe u redovne oblike zapošljavanja, naukovanja i stručne obuke. Ako tražiocu azila nije odobren status izbjeglice, on/ona se tada obično smatra neregularnim migrantom

Prinudno raseljavanje (forced displacement)

Prema humanitarnom pravu, prisilno raseljavanje ili raseljavanje se definiše kao “Pojedinačno ili kolektivno kretanje civila unutar okupirane teritorije“. U širem smislu, prisilno raseljavanje je “Nedobrovoljno kretanje, pojedinačno ili kolektivno, osoba iz njihove zemlje ili zajednice, posebno iz razloga oružanog sukoba, građanskih nemira ili prirodnih katastrofa ili katastrofa koje je prouzrokovao čovjek“.

Humanitarni, diskrecioni ili supsidijarni oblici zaštite

Kada se prisilno raseljavanje odvija preko međunarodnih granica, države često predviđaju mjere zaštite u vidu privremenih odobrenja za boravak i rad u zemlji domaćinu na humanitarnoj osnovi, koje se obično nazivaju diskrecionim ili supsidijarnim oblicima zaštite. Ovi oblici zaštite obično su vremenski ograničeni i pružaju manje prava od statusa izbjeglice – po “humanitarnim” ili “saosećajnim” osnovama. Razlozi za dodjelu zaštite ove vrste uključuju ozbiljne životne i zdravstvene rizike zbog aktivnih sukoba, ili rizike koji proizlaze iz ekstremnog siromaštva u slučaju povratka, ili uzrokovane ljudskim djelovanjem ili prirodnim katastrofama u zemlji porijekla.