Izgubljeno detinjstvo: sveobuhvatan društveni pristup rešavanju problema napuštanja školovanja i ranih brakova
Školski psiholozi, kreatori politike i stručnjaci sa celog Kosova okupili su se na drugoj radionici Misije OEBS-a na Kosovu o smanjenju napuštanja školovanja i prevenciji ranih brakova.
Organizovan u saradnji sa Kabinetom premijera, ovaj događaj, koji je usledio nakon prve radionice održane u decembru 2024. godine, imao je za cilj da produbi razumevanje o uzajamnoj povezanosti napuštanja školovanja i ranih brakova. Služio je kao platforma za razmatranje strategija za prevenciju i rešavanje ovih problema, te je naglasio ključnu ulogu školskih psihologa u prepoznavanju ranih znakova i davanju smernica pogođenim pojedincima.
Ove radionice proizilaze iz akcionog plana Međuinstitucionalne radne grupe za prevenciju i prijavljivanje ranih brakova u zajednicama kosovskih Roma, kosovskih Aškalija i kosovskih Egipćana, koja je formirana krajem 2023. godine i obuhvata širok spektar zainteresovanih strana. Misija je direktno ili indirektno potpomagala aktivnosti akcionog plana, kao što su edukativni događaji, podizanje svesti i obezbeđivanje prevoza za članove grupe do opština.
„Rani brak znači izgubljeno detinjstvo i prekinute snove“, rekla je Kornelija Tejlor, vršiteljka dužnosti šefa Misije OEBS-a na Kosovu, obraćajući se učesnicima. „Za ovu decu to znači da prerano napuštaju školu, prerano postaju roditelji i preuzimaju obaveze odraslih pre nego što su za to spremni, fizički, emocionalno ili mentalno. To često dovodi do rane trudnoće, lošeg zdravlja, nasilja u porodici i izgubljenog potencijala“.
Najviše pogođene marginalizovane zajednice
Napuštanje školovanja i rani brakovi na Kosovu nesrazmerno više pogađaju nevećinske zajednice, posebno zajednice kosovskih Roma, kosovskih Aškalija i kosovskih Egipćana. Prema izveštaju Misije OEBS-a na Kosovu objavljenom u martu 2024. godine, rani brakovi su jedan od glavnih razloga za napuštanje školovanja, zajedno sa faktorima kao što su skup ili nedostupan prevoz, zabrinutost za sigurnost, finansijska ograničenja, zdravstveni problemi, diskriminacija i odluke roditelja.
Od ukupnog broja učenika koji napuste školovanje na Kosovu, 99% njih je iz marginalizovanih nevećinskih zajednica: kosovskih Roma (13%), kosovskih Aškalija (43%) i kosovskih Egipćana (43%). Poređenja radi, samo 1% učenika je iz zajednice kosovskih Albanaca.
Govoreći o deci koja su najviše pogođena napuštanjem školovanja i ranim brakovima, Elizabet Gouing, savetnica za zajednice pri Kabinetu premijera, naglasila je: „Napuštanje školovanja i rani brakovi su tragedija bez obzira gde se dogode. Bez obzira na to kojoj zajednici dete pripada, dete je dete, a mi smo tu da štitimo svu decu.“
„Preko 30% devojčica iz zajednica kosovskih Roma, kosovskih Aškalija i kosovskih Egipćana udaju se pre 18. godine. To znači da se svakog drugog ili trećeg dana uda devojčica mlađa od 18 godina. Ovo nije problem samo za devojčice već pogađa i dečake, koji su takođe često mlađi od 18 godina“, dodala je ona.
Dalekosežne posledice
Osim što predstavljaju društveni problem, rani brakovi negativno utiču na BDP i ukupan ekonomski rast, jer često dovode do nižeg učešća radne snage i fokusiranja na obaveze u domaćinstvu.
Ardita Umeri-Azemi, školska psihološkinja u školi Ekrem Ćabej u Vučitrnu, istakla je višestruke posledice: „Majka koja se uda mlada nije emocionalno, psihički, socijalno ili finansijski pripremljena. Ukoliko je ona sama nespremna, šta može da ponudi svom detetu? Život postaje zahtevniji u svim aspektima, obrazovnim, društvenim, ekonomskim. Bez stabilne osnove, kako može da obezbedi stabilnost svom detetu? Suština je u tome da vi predisponirate svoje dete da bude zanemareno i da ne bude ravnopravno“.
Uvažavajući da školski psiholozi imaju ključnu ulogu u prevenciji napuštanja školovanja i ranih brakova, Umeri-Azemi je naglasila da oni ne mogu sami da snose odgovornost.
„Prevencija ranih brakova je složeno pitanje koje zahteva uključivanje više aktera i zajedničku odgovornost. Počinje od porodice i proteže se na nastavnike, direktore škola, školske psihologe i školu kao instituciju. Ukoliko škole sa multidisciplinarnim timovima ne mogu da reše problem, onda se moraju uključiti druge institucije, kao što su centri za socijalni rad i opštinske direkcije za obrazovanje koje će iscrpeti sve moguće intervencije“.
Osvrćući se na radionicu, Umeri-Azemi je dodala: „Dopala mi se današnja diskusija. Nisam bila upoznata sa statistikom, a ona je jako zabrinjavajuća, posebno kada znamo da su mlade devojke najviše pogođene. Ono što smatram posebno važnim su strategije intervenisanja. Ohrabrujuće je videti da je ovo pitanje počelo ozbiljno da se shvata i da dolazi do strukturiranog pristupa, koji obuhvata pravni okvir, psiho-edukativne mere i zajedničke obaveze. To je obećavajući početak“.
Saradnja je ključna
Tejlor i Gouing su u svojim obraćanjima podržale ove stavove. „Ako postoji jedna reč koju ću upamtiti sa današnje diskusije, to je „partnerstvo“. Saradnja između prosvetnih radnika, škola i timova koji rade na sprečavanju napuštanja školovanja i ranih brakova od suštinske je važnosti. Vidim da ste spremni da razmenjujete ideje i pružite podršku jedni drugima, a mi smo spremni da vam obezbedimo ove forume“, rekla je Gouing.
Tejlor je istakla ključnu ulogu koju psiholozi imaju u celokupnom lancu prevencije napuštanja školovanja. „Vaša uloga kao psihologa u prevenciji ovoga izuzetno je važna! Škole sa psiholozima su bolje opremljene da pomognu deci, prepoznaju znakove upozorenja, razgovaraju sa učenicima i roditeljima i intervenišu kada neka devojčica počne da izostaje iz škole“, dodala je ona.
„Samo psiholozi nisu dovoljni u ovom procesu, ali su ključni. Ovo ne može da funkcioniše bez vas. Zato želimo da čujemo vas, i zahvaljujemo vam na značajnom radu koji obavljate u zaštiti naše dece“, zaključila je Gouing.