“Ja sam pristrasan? Ti si pristrasan! Svi smo pristrasni” Kako nesvjesni um upravlja našim životom i kako to ublažiti
By Alexander Nitzsche, E-MINDFUL Communication Advisor
Napisao: Alexander Nitzsche, Savjetnik za komunikacije projekta E-MINDFUL
Prilazi vam osoba i pita vas sa primjetnim naglaskom: “Oprostite, možete li mi pomoći?”. Razmislite o svojoj prvoj reakciji – da li ste tužni jer opet (!) stranac traži za novac ili očekujete da će vas turista upitati za smjer?
Nemojte osuđivati, razmislite o trenutnoj reakciji vašeg nesvjesnog uma. On može reći istinu koju bi vaš racionalni um radije ignorisao. Ključ za ovu vježbu je istraživanje koje je provedeno prije 20 godina od strane dva psihologa Mahzarin Banaji i Anthony Greenwald. Istraživanje je dovelo do konceptualizacije “implicitne pristrasnosti”. Dok je “eksplicitna pristrasnost” ona koje smo svjesni, “implicintna pristrasnost” je lukavija: ona stanuje u dubinama našeg uma, otkriva se kada se ponašamo instiktivno i hrani se vezama koje nam ne bi bile logične ako bi o njima razumno razmišljali.
“Niko nije imun” kaže Jerry Kang iz Ureda za jednakost, raznolikost i inkluziju Univerziteta u Kaliforniji. Nesvjesna pristrasnost je stalni izazov našim uvjerenjima da budu poštena, neutralna i nepristrasna, tj. da budu “dobra” osoba. U ovoj video seriji, Kang objašnjava kako naš unutrasnji osjecaj i stereotipi utiču na naše ponašanje svakog momenta svakog dana. I to je zbog dobrog razloga. Implicitne pristrasnosti su zaostavština naše prahistorijske borbe za preživljavanje.
Brzo i automatsko zaključivanje omogućilo je trenutne reakcije u divljem okoliši gdje je “čovjek čovjeku vuk”. U ovom kontekstu, nesvjesne pristrasnosti u doista korisne. Kada neoprezno iskoračimo na cestu kojom prolazi autobus direktno na nas, naš najstariji dio mozga, amigdala, preuzima i bez racionalnog razmišljanja tjera nas da se odmah maknemo sa ceste kako bismo spasili život.
Dok je ovo efektan mehanizam da pobjegnemo od tigra, on je manje primjeren za bavljenje sa kompleksnijim i osjetljivijim situacijama, poput interakcije sa drugim ljudskim bićima. Najizazovnija strana ove cijele priče je da nesvjesna pristrasnost i stereotipi mogu znatno utjecati na našu mogućnost da drugu osobu procijenimo pošteno i sa poštovanjem. Naše pristrasno ponašanje bit će direktni prikaz naše pristrasne percepcije.
Postoji li mogućnost da ukrotimo ovaj divlji dio našeg mozga?
Jerry Kang predlaže strategiju u tri koraka: “način razmišljanja, uklanjanje pristrasnosti i razdvajanje”.
Prvo, radite na vlastitom načinu razmišljanja, budite pažljivi i motivisani da budete pošteni. “Paradoks je da je jedini način da budete pošteni taj da pretpostavite da niste” kaže Kang. Drugo: uklonite pristrasnost; napravite namjeran trud da promijenite poruke koje vam utiču na podsvjesni um. Na primjer: promijenite medije koje čitate, gledate ili slušate. Treće: razdvojite; prekinite posljedičnu vezu između pristrasnosti i ponašanja tako što ćete osmisliti procedure i strategije koje smanjuju uticaj pristrasnosti na odluke u stvarnom životu. Često citiran primjer za ovo su “audicije na slijepo” kako bi se osiguralo da se muzičari biraju na osnovu njihove vještine i znanja, a ne zbog ličnih karakteristika (spola, rase, itd).
Sada, odgovorite na posljednje pitanje: koja je prva slika koja vam se pojavi u glavi kad čujete riječ migrant? Čamac pun ljudi na nemilosti vremenskih nepogoda koji pokušavaju da dođu do sigurnosti? Ili slika rođene Poljakinje Marije Salomea Skłodowska, koje je migrirala u Francusku kako bi unaprijedila svoje znanje, te kasnije (pod imenom Marija Curie) dobila Nobelovu nagradu za fiziku.
Budite svjesni!