Štetni učinak dugotrajnih sudskih postupaka

Zakašnjela pravda je više od uskraćivanja pravde – uz urušavanje povjerenja u pravosudni sistem i slabljenje društvenog zajedništva, ono pokreće lančanu reakciju koja utječe na mentalno zdravlje svih uključenih stranaka.  To je teret za žrtve, svjedoke i optužene, ali i za društvo u cjelini.

Mentalno zdravlje

Odlaganja u sudskom postupku stvaraju lančanu reakciju sa ​​dalekosežnim posljedicama na ljudsku psihu. Studija otkriva da optužena lica koja čekaju suđenje često pokazuju psihosomatske simptome kao posljedicu odgode, uključujući tjeskobu, osjećaj bespomoćnosti i pesimizam u pogledu budućnosti.  U nekim dijelovima svijeta, na primjer u regiji Zapadnog Balkana, osobe u pritvoru prije suđenja suočavaju se s teškim uslovima poput ograničenog prostora za smještaj i strožih ograničenja nego u zatvoru, što pojačava ovaj mentalni danak. Pogoršanje njihovog zdravlja direktno je proporcionalno dužini njihove izloženosti sudskim postupcima, također otkriva studija. Na taj način potkopava se načelo "nevinosti dok se ne dokaže krivnja", budući da optuženi trpe godine nadzora javnosti, finansijske gubitke i ličnu štetu - mnogo prije bilo kakve presude.

U predmetima visokog profila, pristrasno medijsko izvještavanje pogoršava situaciju, a slike optuženih s lisicama na rukama potiču društvenu stigmatizaciju. Dugotrajni sudski postupci dovode u pitanje pravednost pravosudnog sistema i stvaraju trajnu emocionalnu štetu za sve uključene.

Otežana resocijalizacija

Svrha pravosudnog sistema nije samo kažnjavanje, već i resocijalizacija. Dugotrajna odlaganja mogu spriječiti optužena lica u iznošenju efikasne obrane. Optuženi, posebno oni koji prolaze kroz dugotrajan pritvor prije suđenja, nisu samo izloženi zakonskom procesuiranju, već i pogoršanju svojih životnih prilika, kao što je gubitak posla/prihoda, stambenog prostora i komplikovanih porodičnih odnosa. To može utiecati na njihovu sposobnost da u potpunosti učestviju u svojoj obrani, što izaziva zabrinutost u pogledu pravednosti i proporcionalnosti njihovog suđenja i njihove eventualne reintegracije kao konstruktivnih članova društva.

Urušavanje povjerenja

Sistem koji ne poštuje prezumpciju nevinosti i nerazmjerno kažnjava pojedince kroz dugotrajne sudske postupka slabi svoja temeljna načela, kao što su pravičnost postupka i jednakost stranaka. Ova odugovlačenja ne utieču samo na pojedince, već i narušavaju povjerenje javnosti u pravosuđe. Kod dugotrajnih sudksih postupaka, javnost može izgubiti vjeru u sposobnost pravosudnog sistema da pravovremeno donese pravdu, potičući cinizam i potkopavajući društvenu koheziju. Pravosudni sistem koji bi trebao uspostaviti red umjesto toga postaje izvor razočarenja. Dugotrajni krivični postupci nedvojbeno utieču na žrtve i optužene, ali indirektno ugrožavaju i percepciju javnosti o pravosuđu. Uostalom, odgođena pravda obično se često smatra nepostoječom pravdom. A kako predmeti dugo traju, javnost može doživjeti pravosuđe kao nesposobno ili nespremno donijeti pravovremene i pravedne rezultate, što dodatno narušava sveukupno povjerenje u institucije.

Regionalno pračenje sudskih postupaka kao korak ka pravdi

Nalazi Regionalnog Projekta OSCE-a o praćenju sudskih postupaka na Zapadnom Balkanu (Projekat)  naglašavaju da neefikasnost pravosuđa nije izolovani incident, već su dio širih sistemskih problema diljem Zapadnog Balkana. Podaci pokazuju da procesuiranje predmeta, posebno u teškim i složenim slučajevima organiziranog kriminala i korupcije, traje godinama. Doista, za 23% od ukupno 320 predmeta praćenih u regiji trebalo je pet ili više godina da se okončaju. Uobičajeni uzroci kašnjenja uključuju odsustvo optuženih ili njihovih branilaca sa ročišta (što je posebno problematično u predmetima s više optuženih lica, gdje kašnjenja uzrokovana jednim optuženim negativno utiču na postupak u cjelini), česta neproduktivna ročišta, ponovno zakazivanje ročišta i presude donesene izvan zakonom propisanih rokova.

Ključne reforme za rješavanje neefikastnosti pravosuđa, kao što je detaljno analizirano u najnovijem javnom izvještaju Projekta, uključuju poboljšanje sistema upravljanja predmetima i nadzor nad praksama, povećanje pravosudnih resursa i davanje prioriteta starim predmetima. Kriteriji za određivanje prioriteta uključuju fokusiranje na predmete koji su najduže u radu, predmete s optuženim u pritvoru i one koji uključuju ranjive grupe. Praćenje suđenja pomaže u prepoznavanju neefikassnosti i zagovaranje rješenja koja štite prava optuženih lica i istovremeno vraćaju povjerenje u pravosudni sistem. Jer moguće je upravljati smao onim što se može izmjeriti.

Zajedno se možemo zalagati za pravosudni sistem koji ne samo da omogućava efikasne i djelotvorne rezultate, već i štiti prava onih koji čekaju pravdu na sudu.