Skoro 30 godina nakon završetka rata u Bosni i Hercegovini, žrtve rata su i dalje zanemarene

Zajednička kolumna Bojane Urumove, šefice Ureda Vijeća Evrope u Sarajevu, Johanna Sattlera, šefa Delegacije EU u BiH i specijalnog predstavnika EU u BiH, Briana Aggelera, šefa Misije OSCE-a u BiH i Ingrid Macdonald, rezidentne koordinatorice Ujedinjenih nacija u Bosni i Hercegovini 

Razornost rata koji je trajao od 1992. do 1995. godine nastavlja da utiče na Bosnu i Hercegovinu na brojne načine. Između ostalog, ključnim donosiocima odluka nedostaje politička volja da pomognu žrtvama rata da se izbore sa dugotrajnom traumom i raznim oblicima marginalizacije. Stoga, skoro 30 godina nakon sukoba, žrtvama u BiH još uvijek nedostaje suštinska institucionalna pomoć, uključujući i naknadu štete. Osim ozbiljnog uticaja i na pojedince i na zajednice, takvi propusti također predstavljaju prepreku napretku BiH ka istinskom i trajnom pomirenju.

Kao što je nedavno konstatovala komesarka Vijeća Evrope za ljudska prava, suočavanje sa teškim kršenjima ljudskih prava u prošlosti je ključno za postizanje dugoročnog mira i sigurnosti u kohezivnim, pluralističkim demokratskim društvima. Imajući to u vidu, napredak ka postizanju trajnog mira i sigurnosti uz poštivanje ljudskih prava i vladavine prava zahtijeva potpuno prepoznavanje opsega patnje svih žrtava rata, uključujući izazove koji ometaju pristup adekvatnoj podršci, odšteti, zaštiti i pravdi. Hronično zanemarivanje i široko rasprostranjeno poricanje njihove patnje dodatno pogoršavaju fizičku i psihološku traumu nanesenu tokom rata. Stoga odgovori na traumu moraju odražavati realnost ovih vremenskih okvira i potrebe žrtava koje se mijenjaju tokom vremena.

Bez obzira na ove izazove, postignut je određeni napredak. Značajno je napomenuti da su, kao rezultat dugogodišnjih napora udruženja žrtava, i Brčko distrikt Bosne i Hercegovine (BD) 2022. godine i Federacija Bosne i Hercegovine (FBiH) 2023. godine usvojili zakone kojima se djeci koja su rođena usljed ratnog silovanja dodjeljuje status žrtve.

Od 1. januara 2024. godine počeo je da se primjenjuje novi Zakon o zaštiti civilnih žrtava rata u FBiH. Usvajanje ovog zakona predstavlja ključan korak u osiguravanju toga da status i prava civilnih žrtava rata budu priznati, i pružanju podrške historijski zanemarenoj i marginaliziranoj grupi.

Iako važni, Zakon o zaštiti civilnih žrtava rata u FBiH i srodni zakoni u Republici Srpskoj (RS) i Brčko distriktu BiH su nedovoljni za rješavanje tih problema.

Mehanizmi Ujedinjenih nacija (UN) za zaštitu ljudskih prava i Unverzalni periodični pregled o stanju ljudskih prava u BiH su dosljedno preporučivali da je potrebno uspostaviti jedinstveni okvir za cijelu BiH koji bi zamijenio mnoštvo postojećih zakona i osigurao pružanje lako dostupne te u dovoljnoj mjeri i održivo finansirane institucionalne i pravne podrške žrtvama, oslobođene bilo kakvog oblika diskriminacije, uključujući diskriminaciju na osnovu mjesta prebivališta.

Odredbe u vezi sa rokovima za regulisanje statusa žrtava rata koje se nalaze u različitim zakonima predstavljaju proizvoljan i neprimjeren teret za žrtve i za mogućnost dobijanja statusa žrtve te nisu u skladu sa međunarodnim pravnim obavezama BiH i normama zaštite ljudskih prava.

Odluke međunarodnih mehanizama kojima se potvrđuju prava civilnih žrtava rata na djelotvorne oblike pravnog lijeka, uključujući naknadu štete, ostaju neprovedene. To uključuje preporuke nekolicine tijela koja prate provedbu UN-ovih konvencija, kao i Odluke UN-ovog Komiteta za borbu protiv torture (UNCAT), iz 2019. godine, kojom se od BiH  zahtijeva javno izvinjenje i osiguravanje plaćanja naknade štete žrtvi ratnog silovanja, u skladu sa presudom Suda BiH, kao i uspostavljanje sveobuhvatnog i djelotvornog mehanizma dodjele odštete na državnom nivou za sve žrtve ratnih zločina. Iako je prošlo više od četiri godine od donošenja Odluke UNCAT-a, vlasti još nisu ispunile svoje obaveze.

Dodatno pogoršavajući izazove vezane za naknadu štete, vlasti RS-a provode veoma nepravednu praksu kojom traže da žrtve rata, koje zbog odredaba o zastari nisu mogle da traže naknadu štete u parničnom postupku, nadoknade sudske troškove. Štaviše, uprkos dostupnosti formalnih mehanizama koji omogućavaju žrtvama da traže odštetu u krivičnom postupku, pravosudni organi širom BiH nisu osigurali da žrtve mogu ostvariti to pravo. Prema zapažanjima OSCE-ovog sveobuhvatnog programa praćenja sudskih postupaka, naknada štete je dodijeljena u samo 19 od skoro 700 presuđenih predmeta ratnih zločina.

Ovakva nepravedna situacija također stvara ozbiljne prepreke istinskom pomirenju. Jedan od ključnih prioriteta koji određuju put BiH ka Evropskoj uniji poziva na preduzimanje konkretnih koraka na unapređenju okruženja pogodnog za pomirenje kako bi se prevazišlo naslijeđe rata. U tom smislu, prije održavanja četvrtog ciklusa Univerzalnog periodičnog pregleda o stanju ljudskih prava u BiH u januaru 2025. godine, BiH treba provesti zaprimljene i prihvaćene preporuke u vezi sa ostvarenjem pravde i prava na odštetu za žrtve rata, uključujući žrtve seksualnog nasilja u oružanom sukobu.

Vlasti na svim nivoima u BiH moraju preduzeti svrsishodne i hitne korake ka poboljšanju statusa žrtava koje su i dalje ranjive i marginalizovane skoro tri decenije nakon rata. U tom smislu, hitno pozivamo:

• Vlasti FBiH, RS i BD da osiguraju da sve žrtve mogu ostvariti priznanje njihovog statusa i da mogu djelotvorno pristupiti odgovarajućoj socijalnoj, finansijskoj i medicinskoj podršci, bez obzira na mjesto njihovog prebivališta ili etničku pripadnost i bez straha od zastrašivanja ili diskriminacije ili nepotrebnih poteškoća. To treba da uključuje usklađivanje pristupa i hitno ukidanje svih rokova za priznavanje statusa žrtve rata.
• Vlasti BiH, uključujući Vijeće ministara BiH, da osiguraju hitnu i sveobuhvatnu provedbu Odluke UNCAT-a iz 2019. godine, uključujući naknadu štete i javno izvinjenje, te uspostavljanje djelotvornog mehanizma dodjele odštete na državnom nivou za sve žrtve ratnih zločina.
• Vlasti FBiH da provedu Zakon o zaštiti civilnih žrtava rata u FBiH hitno, svrsishodno i sveobuhvatno, uključujući alociranje adekvatnih budžetskih sredstava.
• Vlasti RS-a da provedu pravnu reformu i reformu politika djelovanja koje su neophodne da bi osigurale službeno ukidanje prakse kojom traže da žrtve rata, kojima je odbačen zahtjev za naknadu štete u parničnom postupku, nadoknade sudske troškove.
• Pravosudne vlasti da identifikuju i uklone prepreke za dodjelu naknade štete žrtvama i u krivičnim i u parničnim postupcima. Istovremeno, zakonodavne vlasti trebaju hitno izmijeniti svaki postojeći zakon koji je u suprotnosti sa međunarodnim standardima, na koji su se oslanjale pravosudne vlasti da izbjegnu dodjelu naknade štete kao dio takvih postupaka.

Ured Vijeća Evrope u Sarajevu, Delegacija Evropske unije u BiH, Misija OSCE-a u BiH i Ujedinjene Nacije u BiH ostaju predani partneri žrtvama, udruženjima žrtava i tijelima vlasti u cijeloj državi sa ciljem poboljšanja statusa i dobrobiti svih žrtava rata.