Bez prave sportske dvorane, bez namjenske opreme, sa invaliditetom– Tračak nade za pobjednike
Goran Kovačević kretao se spretno po škripavom drvenom podu, pokazujući tehnike borilačkih vještina koje je savladao prije deset godina u podrumu starog Doma kulture u Foči.
Dobitnik zlatne medalje. Nosilac titule šampiona Bosne i Hercegovine u parakarateu za 2020. godinu. Bez prave sportske dvorane, bez namjenske podne prostirke, bez skupe opreme za trening. Rođen sa Down sindromom i snagom heroja.
Majčina ljubav
Goran trenira sa ostalom djecom i odraslima sa invaliditetom, korisnicima udruženja „Tračak nade“, lokalne nevladine organizacije koja je osnovala Servis centar.
Jelena Vilotić, majka koja je željela pomoći svome djetetu i ostaloj djeci sa invaliditetom, osnovala je ovu jedinstvenu ustanovu koja pruža psihosocijalnu podršku i usluge zaštite zdravlja osobama sa invaliditetom sa šireg područja Foče i okolnih opština.
„Mislila sam da smo nevidljivi“, govori Jelena. „Nisam viđala druge porodice sa djecom sa invaliditetom na ulicama Foče, i nije bilo zaista ničega što bih mogla ponuditi svome sinu“.
Ponukana podrškom prijatelja, Jelena je sa još jednom majkom iz zajednice odlučila osnovati nevladinu organizaciju. „Tako je rođen 'Tračak nade', za sve osobe sa invaliditetom“, kaže Jelena. „Imale smo samo mnogo ljubavi i upornosti“.
Centar nade
Jelena, žena puna entuzijazma, naoružana samo darom za socijalno poduzetništvo, uspjela je iskoristiti resurse koji su joj bili na raspolaganju u lokalnoj zajednici i povezati ljude. Centar je postao nastavna baza Medicinskog fakulteta u Foči i omogućio studentima medicine da rade u Centru kao volonteri.
Opština Foča Centru je dodijelila mali radni prostor bez naknade, i Jelena je ubrzo shvatila da nisu sami.
„U Foči je bilo još porodica koje su trebale podršku za djecu i odrasle sa invaliditetom, i neposredno nakon otvaranja Centra oni su izašli iz sjene“ kaže Jelena.
Zajednica u akciji
„Isprva smo radili sa samo tri porodice iz Foče, ali sada imamo 114 porodica iz osam opština iz Republike Srpske i Federacije BiH. Ljudi nam dolaze iz Bileće, Čajniča, Gacka, Goražda, Foče, Foče-Ustikoline, Ljubinja i Višegrada. Sve nas veže nada i želja za uspjehom“, govori Jelena.
Vladimir Blagovčanin, službenik za provedbu programa Misije OSCE-a u BiH, rekao je da je Jelena, svojim odvažnim činom, nehotice dovela do izlaska iz začaranog kruga stigmatizacije porodica osoba sa invaliditetom i omogućila im da prekinu svoju samonametnutu isključenost iz društva. „Oni više nisu nevidljivi. Njihovi najmiliji konačno mogu ostvariti prava i dobiti konkretne usluge“, kaže Vladimir.
Centar raspolaže stručnim timom koji pruža individualnu i grupnu psihosocijalnu podršku djeci i odraslima sa invaliditetom.
„Podršku nudimo i članovima porodice“, govori Jelena. „Roditelji, posebno majke, najbolje razumiju druge roditelje i probleme sa kojima se susreću i niko se ne može bolje od nas boriti za našu djecu.“
Podrška OSCE-a
„Mi u Misiji OSCE-a u BiH, se snažno zalažemo za zaštitu ljudskih prava i uključivanje osoba sa invaliditetom u društvo. Impresionirani smo rezultatima koje je ostvarila Jelena i cijela zajednica“, kaže Vladimir. „Ova inicijativa ujedinila je zajednicu i premostila jaz između ljudi koji žive u različitim entitetima, dovela do stvaranja uzajamnog povjerenja i pokrenula borbu za ravnopravnost osoba sa invaliditetom.“
„U saradnji sa lokalnim vlastima, pokrenuli smo inicijativu da se Centar uključi u opštinski sistem socijalne zaštite. Međutim, tek treba trajno riješiti pitanje finansiranja Centra“, objašnjava Vladimir.
„Pokrenuli smo pregovore sa Opštinom Foča u cilju povećanja mjesečnih sredstava koje Opština izdvaja za potrebe Centra, kako bismo omogućili poboljšanje kvaliteta usluga. Misija je u početku snosila troškove prevoza za djecu iz drugih opština u Republici Srpskoj i Federaciji BiH, što im je omogućilo da učestvuju u tretmanima koje pruža Centar“, kaže Vladimir.
Nakon inicijalne podrške, Misija više ne pruža direktnu podršku Centru, ali i dalje sarađuju, i često pozivaju Jelenu i Stručni tim Centra da svoja iskustva i znanje podijele sa drugim stručnjacima i predstavnicima nevladinih organizacija koje rade na zaštiti osoba sa invaliditetom u regiji.
Vladimir u nastavku ističe: „Ove godine, Misija OSCE-a u BiH podržat će aktivnosti usmjerene na izgradnju kapaciteta i pomoći u umrežavanju udruženja osoba sa invaliditetom, te predstaviti Centar kao pozitivan primjer nevladine organizacije koja raspolaže ekspertizom, tehničkim kapacitetima i znanjem koje može podijeliti sa drugim organizacijama“.
Prema rezultatima Popisa stanovništva iz 2013. godine, gotovo 300.000 osoba (8,33%) od ukupno 3,5 miliona stanovnika u BiH ima neki stepen invaliditeta.
Svaka opština u BiH trebala bi imati servisni centar za pružanje pune podrške osobama sa invaliditetom i njihovim porodicama.
Izazovi za „Tračak nade“
„Finansijska održivost za nas je i dalje najveći izazov“, kaže Jelena.
Centar je uspio dobiti finansijsku podršku nekoliko međunarodnih donatora, te sredstva lokalnih vlasti u Foči koja se izdvajaju na ad-hoc osnovi, ali mu je potrebno kontinuirano finansiranje, kao i veći prostor koji bi omogućio učešće većem broju porodica.
„Zamislite veći i održiv Centar koji bi ljudima s invaliditetom omogućio da pokažu svoje sposobnosti onako kako je to uradio Goran na svom putu do titule šampiona BiH“, kaže Jelena. Ona je osmislila projekt izgradnje novog prostora, uz podršku Opštine koja bi mogla dodijeliti građevinsko zemljište i priključke na komunalnu infrastrukturu bez naknade.
Goran je sada član državne reprezentacije i potencijalni kandidat za učešće u 16. Ljetnim paraolimpijskim igrama u Tokiju u Japanu, a u zemlju izlazećeg sunca mogao bi putovati već 2021. godine.
„Goranov uspjeh i rezultati koje je ostvario Centar otvorili su vrata drugima. Međutim, potrebni su im snažnija finansijska i materijalna podrška lokalnih vlasti i zajednica“, kaže Vladimir. „Mnogima su donijeli tračak nade. Svako od nas može dati svoj doprinos, ma kako veliki ili mali on bio“, zaključuje.