Tajno oružje u borbi protiv terorizma: ljudska prava

Terorizam predstavlja prijetnju, kojoj nije potreban poseban uvod. Zastrašujući prizori 11. septembra 2001. godine, kao i brojnih drugih napada, ostavili su neizbrisiv trag u svijesti običnih građana i potaknuli šefove država da utroše ogromne resurse, pa čak i da povedu rat, kako bi otežali realizaciju planiranih budućih napada. Naravno, nema nikakvog spora o smrtonosnim posljedicama uspješno izvedenog terorističkog napada, no još se manje vodi rasprava o riziku koji se nameće vladama, kada namjerno ili nenamjerno krše temeljna ljudska prava svojih građana, u ostvarenju inače plemenitog cilja jačanja državne sigurnosti.

Iako Misija OSCE-a u Bosni i Hercegovini ima puno razumijevanje za kolosalni zadatak umanjenja prijetnje terorizma, na dugoročnom planu nije moguće ostvariti sigurnost bez strogog poštivanja ljudskih prava. Misija je u potpunosti opredijeljena ostvarenju tog principa, koji čini okosnicu njenog pristupa borbi protiv terorizma. U tom cilju Misija je, u suradnju s Uredom OSCE-a za demokratske institucije i ljudska prava i Ministarstvom sigurnosti BiH, nedavno organizirala konferenciju, koja je bila posvećena upravo ovoj temi.

Konferencija pod nazivom: „Borba protiv terorizma i zaštita ljudskih prava“ pružila je predstavnicima organa za provedbu zakona i službenicima sigurnosnih institucija priliku da obogate svoje znanje o temeljnim izazovima koji se nameću u zaštiti ljudskih prava, a koji proističu iz politike borbe protiv terorizma, te da steknu saznanja o mogućnostima praktične primjene međunarodnih i evropskih standarda u oblasti zaštite ljudskih prava u svom svakodnevnom radu. „Ovaj događaj uslijedio je nakon brojnih skandala u proteklih nekoliko godina, u kojima su vlade određenih država bile optužene da su, između ostalog, pribjegavale mučenju i nezakonitom postupanju prilikom hapšenja, ispitivanja ili pritvaranja osumnjičenika,“ navela je Marina Narvaez, savjetnica za pitanja borbe protiv terorizma za ODIHR i jedna od voditeljica konferencije. „Države imaju tendenciju da pojam ljudskih prava i pojam borbe protiv terorizma smatraju međusobno suprotstavljenim pojmovima, vjerujući da ljudska prava moraju ustupiti mjesto imperativima u sferi sigurnosti,“ istaknula je Marina Narvaez.

Srećom, organi za provedbu zakona i stručnjaci za borbu protiv terorizma širom svijeta, napravili su važne iskorake u zaštiti ljudskih prava u borbi protiv terorizma. Države članice OSCE-a su, već 2001. godine, usvojile Akcioni plan iz Bukurešta o borbi protiv terorizma, koji predstavlja platformu za borbu protiv terorizma i ne samo da umanjuje prijetnju terorizma, nego i zaštitu ljudskih prava ističe kao jedan od svojih zadataka. Mreža raspoloživih sredstava za zaštitu ljudskih prava proširila se i kada je, 2006. godine, Organizacija ujedinjenih naroda usvojila Globalnu strategiju Ujedinjenih naroda za borbu protiv terorizma, u kojoj je jedan cijeli član posvećen suštinskoj važnosti zaštite ljudskih prava u borbi protiv terorizma. 

U praksi, međutim, brojne vlade mukotrpno su nastojale provesti efikasne i pouzdane mjere, kojima se sprečava kršenje ljudskih prava u borbi protiv terorizma. Indija je, naprimjer, jedna od država koja se često suočava sa prijetnjom terorizmom i koja je, zajedno sa brojnim drugim državama, često predmet kritike zbog loše prakse borbe protiv terorizma. Međutim, kao najveće demokratsko društvo na svijetu, i kao država koja trenutno predsjedava Komisijom za borbu protiv terorizma, pri Vijeću sigurnosti, ova država ostvarila je zapažena poboljšanja u ovoj oblasti. Prema navodima iz izvještaja pod naslovom: Human Rights Watch, „istraga napada koji su pripisani indijskim mudžahedinima 2010. godine nije dovela do mnogobrojnih optužbi zbog zlostavljanja, a indijski istražitelji koristili su dokaze, a ne predosjećaje, u krivičnom gonjenju osoba odgovornih za napade, koji su harali zemljom tokom 2006. i 2007. godine.“ 

Od suštinskog značaja za širenje ovih dostignuća na cijeli svijet je realizacija ponekad zamršenih propisa u svakodnevnoj praksi građana ili lokalnih policijskih službenika, koji ne moraju biti stručnjaci za borbu protiv terorizma. „Odredbe člana 2, ili člana 3, vrlo su korisne, ali šta one znače za policajca iz susjedstva, koji se vozi autom u subotu uvečer“, pitao je Jean-Pierre Devos, veteran, koji već deset godina radi za Federalnu policiju Belgije i ima veliko iskustvo u domenu borbe protiv terorizma. Prema procjeni gospodina Devosa, veća univerzalna pristupačnost ovih standarda od suštinskog je značaja za efikasnu borbu protiv terorizma, što je suprotno ideji da je borba protiv terorizma rezervirana samo za eksperte u toj oblasti.

Učesnici borbe protiv terorizma, od onih koji prvi dolaze na lice mjesta, do državnih tužilaca, nastoje u svom radu poštivati ljudska prava, ne zbog toga što ona predstavljaju plemenitu tekovinu međunarodnog prava, već zbog toga što zaštita ljudskih prava, sama po sebi, predstavlja efikasno, ako ne i nezamjenjivo oružje u borbi protiv globalnog terorizma. Učesnik u radu Konferencije i inspektor Ministarstva unutarnjih poslova Zeničko-dobojskog kantona, Munever Mehičić, susretao se u svom radu sa slučajevima koji su se odnosili na borbu protiv terorizma, koji su okončani odbacivanjem optužnice ili diskreditiranjem osoba koje su pružile važne informacije, zbog činjenice da su dokazi dobijeni na način koji je suprotan odredbama evropskih i međunarodnih propisa kojima se štite ljudska prava.

Niko ne krivi vlade zbog njihovog nastojanja da zaštite svoje građane. Međutim, dugoročna sigurnost može se ostvariti samo u onim državama u kojima se nacionalna sigurnost izjednačava sa dostojanstvom svakog građanina. „Ukoliko, u svojoj borbi protiv terorizma, nastupimo sa takvim žarom da se odreknemo standarda i mehanizama kojima se štite naše slobode i prava, uopće se nismo zaštitili od terorizma, čak naprotiv, postali smo ranjiviji, jer smo oslabili temelje demokracije naše države,“ istaknuo je brigadni general (u penziji) Victor von Wilcken, direktor Odjela za sigurnosnu suradnju Misije OSCE-a u Bosni i Hercegovini.